post posvećen mojoj jedinoj seki koja je doživila prije 4 dana dva moždana udara,i s božjom pomoći
probudila se iz kome i dobro se oporavlja...kad krene krene sudbinu kažu nemoš izbjeć...
MENI JEDNA OD NAJLIPŠIH PISAMA...PISMA S KOJOM SMO JA I MOJ DRAGI IZDURALI SVE NEDAĆE I ČEKALI DUGU GODINU KAD ĆEMO BITI SKUPA...I SAD SUZA SAMA KRENE...moja ljube ..
Nešto najlipše i tako dobar osjećaj
zarobit tebe u sebe
zaboraviti na tren ove dosadne kiše
mislima obuzeti te cilog
i nadviti se poljubcima nad tebe
i biti sve što ustinu i jesan
znati tebe usrećiti i dodire pretvoriti
u gušte..
i tako dok te misao samnom ispunjava
znat ćeš sama sam ispunjena tobon..
Nemirna i danas nedostaješ
i čeznem za ljubavlju
i tako uzavrela dodirom gubim se u kišnim kapima
O kako je dobar osjećaj
ući duboko,najdublje
osloboditi tilo od svake tuge i slušati srce u šetnji kišom...
Ja sam navikla na tugu
tuga je moja pratilja
tuga je svaka priča iz moga života
kad nebi tugovala nebi ni znala
da sam voljela..
sama sidim često
pogledom i srcem idem na ono mjesto
gdje se spaja tuga sa juga..
Radosti moja svakog dana majci daješ nadu za životom
i sve dok me bude ti djevojčice moja imat ćeš najlipše djetinstvo..
i kunem ti se! uvjek ću te čuvati od svega..
Nek ti je svaki dan ispunjen zdravlju i ljubavlju...
Nek ti svaka aktivnost bude radost ! bilo kad učiš,
kad vježbaš mažuretkinje i kad igraš košarku
uvjek ćemo biti uz tebe
mama i braća..
Nek ti je dan ispunjen suncem i pismom...
a i mama će uz pismu dignut zate čašu... za princezu našu..
A disi stara moja, tako meni jutros moj prijatelj stari,a i nadimak nosi kao STARI..
je sil ti živa..a..
a jesan ,zašto nebi bila..
nadane ti mene treviš ali spustiš pogled STARI...
praviš se da nevidiš...
a i nevidija! bože mi prosti..
štaj ? oli ti triban nešto pa si me zaustavija...
tija san te zvat na moj rođendan i da mi zapivaš...
zapravo oboje te zovemo..ko me zove ti ili ona..
nisi zna di stojin nego si me zaustavija na ulici...
ma tija san stobon teke i proćakulat..
čujen da si počela ono bokun kućice
pa san ti se tija ponuditi ako ti triba šta..
e pa čuja si dobro..
,,jesan i vala ti ali meni tvoja pomoć
neće biti potrebita ..a i boli te kurac šta ja radim..
fala bogu sve znam sama,,a šta neznam
ima meštara i bez tebe...a i more bit da koji dobri
naiđe ..
ja učim STARI na greškama svojim..
a opet bi volija da ulipšaš dan jerbo sve vene bez tebe
i da oprostiš ...
e moj STARI ja san oprostila ali nisam zaboravilla..
i više ne pivan za tvoju dušu ,,već samo za moju,..
i kad si moga dosad spuštat glavu..
gospe ti nastavi tako i dalje...
a o meni nebrini..ni ti ni taki ka ti..
znan ja da ti kad me vidiš da ti srce puca
ali rekla sam ti..ja san žena koja uči na greškama svojim...
ja te se neću sitit ali ti ćeš cili život nosit to što nosiš..
oboje STARI..
a i oduzimaš mi vrime...šta je je..
MOJ STARI bio si vino
a sad nit si vino nit rakija
niti moja simpatija..
Radije bi da me nema dosta
ja takvih iman
ka kamenja ispod mosta..
dođe vrime kad se sitimo
kad pogledamo stare slike
i kad se nikad nebi nadali da
će nas prijatelji izdati..
ali tako to biva u životu..
ne triba bižat od toga
ali nikad se zaboravit nemore..
evo sviće evo sviće što uz društvo što uz piće
evo pjesme evo pjesme tugovati srce nesmje
već je bilo tuge dosta i za radost uvjek mista osta
vjećno će biti sjećanje na sve što ste voljeli
a ja vam pružila...
pa i ova pisma...
bio si i proša svaki pedalj ratišta
kad si se vratio ..
sjeti se ko je stajao uz tebe...
kad si na ovu pismu reka u suzama
nemoj lipoto boli...
sitiš li se STARI
kad nam je Marko donija karte za korncert
kad smo zagrljeni svi prijatelji
pivali SUDE MI...
a ništa krivi nismo...
a tek sudbina tvoja ?
a tek moja?
rekla bi prija ..jeben vas oboje koji kurac plačete...
a kad se orilu u avliji ..kad su svi susidi
došli
kad san ovu zapivala
kad si kleka prid priju i stavija
ruku na srce i reka joj ljubavi moja
čeka san 20 godina i ponovo te sreja...
a ona meni reče:pivaj..h haaa
ono lito cvrčak piva na košteli
a mi 4 ure poponoći ki da je dan
kad je doša policajac da nas stiša
pa sija s nama i reka..a baš vas je lipo čut
stavija ruku na mene i lipo vidit..
pa mi reka: zato moja žena uvik tebe spominje..hah aaa
nedaj se zagoro nedaj se rode
zaliči svoje rane
na guvnu svoje matere
uz bukaru vina
još nas ima....
pusti suzu na ognjištu svom
vratila si se u svoj dom...
premila gospe sinjska čuvaj svoje zagorane...
volim te zagoro volim do bola
a kad vam čujem glas
baš me briga zame
iman vas...
poljubi me
i ne reci ništa
samo me poljubi
tek kad me poljubiš
znat ću da postojim
i kad probudiš
sve ono što je umrlo u meni..
malo je riječi
da me bez ljubavi
zapravo nema..
kad me poljubiš
kad više nebudem sama
kad osjetiš da te više nikome nedam
znat ćeš da je ljubav ja
i da smo za život
imali razloga...
i noćas
kao i mnogo puta prije
ne dam suzama da poteknu
mada ih ova pisma
i dan pun tuge
tjeraju iz očiju..
i noćas uzdah
odlomljen iz bolnih prsiju
grč tuge na usnama
pogled zamagljen
i noćas ova bol u kostima
i noćas pisma svira
a ja tražim rič
zagrljaj na kiši...
došla je u moj mali grad mirisala je na lipe i med...
Mali kafić pun dima netko od društva slavi rođendan...
sjedi u kutu zamišljena,vrti čašu u ruci ,gleda kap što se niz času sliva...
čuje pismu koja je poznata ,
diže pogled ...očima suznim gleda starog prijatelja..
Ovo je za tebe lipoto!-kroz pismu joj reče..
Nije mogla zaustaviti niti bol niti suze...
zaplesala je ,zapivala je a suze su kvasile lice...
nosila ju je pisma,nosila su je sjećanja ne tako davna...
AKO NEKAD RUKE NAM SE SPOJE BIT ĆEMO NAJ SRETNIJI NAS DVOJE....